Psalmi 77

1Zborovođi. Po Jedutunu. Asafov. Psalam. 2Glasom svojim Bogu vapijem, glas mi se Bogu diže i on me čuje. 3U dan nevolje tražim Gospodina, noću mi se ruka neumorno pruža k njemu, ne može se utješit' duša moja. 4Spominjem se Boga i uzdišem; kad razmišljam, daha mi nestane. 5Vjeđe moje držiš, potresen sam, ne mogu govoriti. 6Mislim na drevne dane i sjećam se davnih godina; 7razmišljam noću u srcu, mislim, i duh moj ispituje: 8"Hoće li Gospodin odbaciti zauvijek i hoće li ikad još biti milostiv? 9Je li njegova dobrota minula zauvijek, njegovo obećanje propalo za sva pokoljenja? 10Zar Bog je zaboravio da se smiluje, ili je gnjevan zatvorio smilovanje svoje?" 11I govorim: "Ovo je bol moja: promijenila se desnica Višnjega." 12Spominjem se djela Jahvinih, sjećam se tvojih pradavnih čudesa. 13Promatram sva djela tvoja, razmatram ono što si učinio. 14Svet je tvoj put, o Bože: koji je bog tako velik kao Bog naš? 15Ti si Bog koji čudesa stvaraš, na pucima si pokazao silu svoju. 16Mišicom si izbavio narod svoj, sinove Jakovljeve i Josipove. 17Vode te ugledaše, Bože, ugledaše te vode i ustuknuše, bezdani se uzburkaše. 18Oblaci prosuše vode, oblaci zatutnjiše gromom i tvoje strijele poletješe. 19Grmljavina tvoja u vihoru zaori, munje rasvijetliše krug zemaljski, zemlja se zatrese i zadrhta. 20Kroz more put se otvori tebi i tvoja staza kroz vode goleme, a tragova tvojih nitko ne vidje. 21Ti si svoj narod vodio kao stado rukama Mojsija i Arona.

will be added

X\