Psalmi 107

1Hvalite Jahvu jer je dobar, jer je dovijeka ljubav njegova! 2Tako nek' reknu svi otkupljenici koje Jahve otkupi iz ruke dušmanske 3i koje skupi iz svih zemalja, s istoka i sa zapada, sa sjevera i s juga. 4Lutahu pustinjom, u samoći pustoj, puta ne nalazeć' do naseljena grada. 5Gladni su bili, žeđu izmoreni, duša je klonula u njima. 6Tada zavapiše Jahvi u svojoj tjeskobi, i on ih istrže iz svih nevolja. 7Pravim ih putem pÓovede da stignu ka gradu naseljenu. 8Neka hvale Jahvu za dobrotu njegovu, za čudesa njegova sinovima ljudskim! 9Jer gladnu dušu on nasiti, dušu izgladnjelu on napuni dobrima. 10U mraku sjeđahu i u tmini, sputani bijedom i gvožđima, 11jer su prkosili besjedama Božjim i prezreli naum Svevišnjega. 12Srce im stoga skrši patnjama: posrtahu, a ne bješe nikog da im pomogne. 13Tada zavapiše Jahvi u svojoj tjeskobi i on ih istrže iz svih nevolja. 14Izvede ih iz tmina i mraka, raskide okove njihove. 15Neka hvale Jahvu za dobrotu njegovu, za čudesa njegova sinovima ljudskim! 16Jer razbi vrata mjedena i gvozdene polomi zasune. 17Zbog svojih bezakonja bolovahu oni, ispaštajuć' svoje opačine: 18svako se jelo gadilo duši njihovoj, do vrata smrti oni dođoše. 19Tada zavapiše Jahvi u svojoj tjeskobi i on ih istrže iz svih nevolja. 20Riječ svoju posla da ih ozdravi i život im spasi od jame grobne. 21Neka hvale Jahvu za dobrotu njegovu, za čudesa njegova sinovima ljudskim! 22Nek' prinose žrtve zahvalnice i kličući nek' djela njegova kazuju! 23Oni koji lađama zaploviše morem da po vodama silnim trguju: 24oni vidješe djela Jahvina, čudesa njegova na pučini. 25On reče i olujni se vjetar uzvitla što u visinu diže valove mora. 26Do neba se dizahu, u bezdan se spuštahu, u nevolji duša im ginula. 27Teturahu i posrtahu kao pijani, sva ih je mudrost izdala. 28Tada zavapiše Jahvi u svojoj tjeskobi i on ih istrže iz svih nevolja. 29Smiri oluju u tih povjetarac, valovi morski umukoše. 30Obradovaše se tišini, u željenu luku on ih povede. 31Neka hvale Jahvu za dobrotu njegovu, za čudesa njegova sinovima ljudskim! 32Neka ga uzvisuju u narodnom zboru, neka ga hvale u vijeću staraca! 33On pretvori rijeke u pustinju, a izvore vodene u žednu zemlju; 34plodonosnu zemlju u slanu pustaru zbog zloće žitelja njezinih. 35On obrati pustinju u jezero, a zemlju suhu u vodene izvore 36i naseli ondje izgladnjele te podigoše grad gdje će živjeti. 37Zasijaše njive, posadiše vinograde što im doniješe obilnu ljetinu. 38I on ih blagoslovi te se namnožiše silno i stada im se ne smanjiše. 39Prorijeđeni bjehu i prezreni pod teretom patnja i nevolja. 40Onaj što izlijeva prezir na knezove pusti ih da po bespuću pustom lutaju. 41Iz nevolje pÓodiže ubogog i obitelji k'o stada ÓumnožÄi. 42Videć' to, čestiti neka se raduju, a zloća neka sebi usta začepi! 43Tko je mudar nek' o svemu tom razmišlja i nek' uvidi dobrotu Jahvinu!

will be added

X\