Matej 22

1Isus im ponovno prozbori u prispodobama: 2"Kraljevstvo je nebesko kao kad neki kralj pripravi svadbu sinu svomu. 3Posla sluge da pozovu uzvanike na svadbu. No oni ne htjedoše doći. 4Opet posla druge sluge govoreći: 'Recite uzvanicima: Evo, objed sam ugotovio. Junci su moji i tovljenici poklani i sve pripravljeno. Dođite na svadbu!'" 5"Ali oni ne mareći odoše - jedan na svoju njivu, drugi za svojom trgovinom. 6Ostali uhvate njegove sluge, zlostave ih i ubiju. 7Nato se kralj razgnjevi, posla svoju vojsku i pogubi one ubojice, a grad im spali." 8"Tada kaže slugama: 'Svadba je, evo, pripravljena ali uzvanici ne bijahu dostojni. 9Pođite stoga na raskršća i koga god nađete, pozovite na svadbu!'" 10"Sluge iziđoše na putove i sabraše sve koje nađoše - i zle i dobre. I svadbena se dvorana napuni gostiju. 11Kad kralj uđe pogledati goste, spazi ondje čovjeka koji ne bijaše odjeven u svadbeno ruho. 12Kaže mu: 'Prijatelju, kako si ovamo ušao bez svadbenoga ruha?' A on zanijemi. 13Tada kralj reče poslužiteljima: 'Svežite mu ruke i noge i bacite ga van u tamu, gdje će biti plač i škrgut zubi.' 14Doista, mnogo je zvanih, malo izabranih." 15Tada farizeji odoše i održaše vijeće kako da Isusa uhvate u riječi. 16Pošalju k njemu svoje učenike s herodovcima da ga upitaju: "Učitelju! Znamo da si istinit te po istini putu Božjem učiš i ne mariš tko je tko jer nisi pristran. 17Reci nam, dakle, što ti se čini: je li dopušteno dati porez caru ili nije?" 18Znajući njihovu opakost, reče Isus: "Zašto me iskušavate, licemjeri? 19Pokažite mi porezni novac!" Pružiše mu denar. 20On ih upita: "Čija je ovo slika i natpis?" 21Odgovore: "Carev." Kaže im: "Podajte dakle caru carevo, a Bogu Božje." 22Čuvši to, zadive se pa ga ostave i odu. 23Toga dana pristupiše k njemu saduceji, koji vele da nema uskrsnuća, i upitaše ga: 24"Učitelju, Mojsije reče: Umre li tko bez djece, neka se njegov brat oženi njegovom ženom te podigne porod bratu svomu. 25Bijaše tako u nas sedmero braće. Prvi se oženi i umrije bez poroda ostavivši ženu svom bratu. 26Tako i drugi i treći, sve do sedmoga. 27A nakon svih umrije i žena. 28Kojemu će dakle od te sedmorice biti žena o uskrsnuću? Jer sva su je sedmorica imala." 29Odgovori im Isus: "U zabludi ste jer ne razumijete Pisama ni sile Božje. 30Ta u uskrsnuću niti se žene niti udavaju, nego su kao anđeli na nebu. 31A što se tiče uskrsnuća mrtvih, zar niste čitali što vam reče Bog: 32Ja sam Bog Abrahamov, Bog Izakov i Bog Jakovljev? Nije on Bog mrtvih, nego živih!" 33Čuvši to, mnoštvo osta zaneseno njegovim naukom. 34A kad su farizeji čuli kako ušutka saduceje, okupiše se, 35a jedan od njih, zakonoznanac, da ga iskuša, upita: 36"Učitelju, koja ja zapovijed najveća u Zakonu?" 37A on mu reče: "Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim, i svom dušom svojom, i svim umom svojim. 38To je najveća i prva zapovijed. 39Druga, ovoj slična: Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga. 40O tim dvjema zapovijedima visi sav Zakon i Proroci." 41Kad se farizeji skupiše, upita ih Isus: 42"Što mislite o Kristu? Čiji je on sin?" Kažu mu: "Davidov." 43A on će njima: "Kako ga onda David u Duhu naziva Gospodinom, kad veli: 44Reče Gospod Gospodinu mojemu: 'Sjedi mi zdesna dok ne položim neprijatelje tvoje za podnožje nogama tvojim?' 45Ako ga dakle David naziva Gospodinom, kako mu je sin?" 46I nitko mu nije mogao odgovoriti ni riječi, niti se od toga dana tko usudio upitati ga bilo što.

will be added

X\