Marko 10

1Krenuvši odande, dođe u judejski kraj i na onu stranu Jordana. I opet mnoštvo nagrnu k njemu, a on ih po svojem običaju ponovno poučavaše. 2A pristupe farizeji pa, da ga iskušaju, upitaše: "Je li mužu dopušteno otpustiti ženu?" 3On im odgovori: "Što vam zapovjedi Mojsije?" 4Oni rekoše: "Mojsije je dopustio napisati otpusno pismo i - otpustiti." 5A Isus će im: "Zbog okorjelosti srca vašega napisa vam on tu zapovijed. 6Od početka stvorenja muško i žensko stvori ih. 7Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu; 8i dvoje njih bit će jedno tijelo. Tako više nisu dvoje, nego jedno tijelo. 9Što dakle Bog združi, čovjek neka ne rastavlja!" 10U kući su ga učenici ponovno o tome ispitivali. 11I reče im: "Tko otpusti svoju ženu pa se oženi drugom, čini prema prvoj preljub. 12I ako žena napusti svoga muža pa se uda za drugoga, čini preljub." 13Donosili mu dječicu da ih se dotakne, a učenici im branili. 14Opazivši to, Isus se ozlovolji i reče im: "Pustite dječicu neka dolaze k meni; ne priječite im jer takvih je kraljevstvo Božje! 15Zaista, kažem vam, tko ne primi kraljevstva Božjega kao dijete, ne, u nj neće ući." 16Nato ih zagrli pa ih blagoslivljaše polažući na njih ruke. 17I dok je izlazio na put, dotrči netko, klekne preda nj pa ga upita: "Učitelju dobri, što mi je činiti da baštinim život vječni?" 18Isus mu reče: "Što me zoveš dobrim? Nitko nije dobar doli Bog jedini! 19Zapovijedi znadeš: Ne ubij! Ne čini preljuba! Ne ukradi! Ne svjedoči lažno! Ne otmi! Poštuj oca svoga i majku!" 20On mu odgovori: "Učitelju, sve sam to čuvao od svoje mladosti." 21Isus ga nato pogleda, zavoli ga i rekne mu: "Jedno ti nedostaje! Idi i što imaš, prodaj i podaj siromasima pa ćeš imati blago na nebu. A onda dođi i idi za mnom." 22On se na tu riječ smrkne i ode žalostan jer imaše velik imetak. 23Isus zaokruži pogledom pa će svojim učenicima: "Kako li će teško imućnici u kraljevstvo Božje!" 24Učenici ostadoše zapanjeni tim njegovim riječima. Zato im Isus ponovi: "Djeco, kako je teško u kraljevstvo Božje! 25Lakše je devi kroz ušice iglene nego bogatašu u kraljevstvo Božje." 26Oni se još većma snebivahu te će jedan drugome: "Pa tko se onda može spasiti?" 27Isus upre u njih pogled i reče: "Ljudima je nemoguće, ali ne Bogu! Ta Bogu je sve moguće!" 28Petar mu poče govoriti: "Evo, mi sve ostavismo i pođosmo za tobom." 29Reče Isus: "Zaista, kažem vam, nema ga tko ostavi kuću, ili braću, ili sestre, ili majku, ili oca, ili djecu, ili polja poradi mene i poradi evanđelja, 30a da ne bi sada, u ovom vremenu, s progonstvima primio stostruko kuća, i braće, i sestara, i majki, i djece, i polja - i u budućem vijeku život vječni. 31A mnogi prvi bit će posljednji i posljednji prvi." 32Putovali su tako uzlazeći u Jeruzalem. Isus je išao pred njima te bijahu zaprepašteni, a oni koji su išli za njima, prestrašeni. Tada Isus opet uze dvanaestoricu i poče im kazivati što će ga zadesiti: 33"Evo, uzlazimo u Jeruzalem i Sin Čovječji bit će predan glavarima svećeničkim i pismoznancima. Osudit će ga na smrt, predati poganima, 34izrugati i popljuvati. Izbičevat će ga, ubit će ga, ali on će nakon tri dana ustati." 35I pristupe mu Jakov i Ivan, sinovi Zebedejevi, govoreći mu: "Učitelju, htjeli bismo da nam učiniš što te zaištemo." 36A on će im: "Što hoćete da vam učinim?" 37Oni mu rekoše: "Daj nam da ti u slavi tvojoj sjednemo jedan zdesna, a drugi slijeva." 38A Isus im reče: "Ne znate što ištete. Možete li piti čašu koju ja pijem, ili krstiti se krstom kojim se ja krstim?" 39Oni mu rekoše: "Možemo." A Isus će im: "Čašu koju ja pijem pit ćete i krstom kojim se ja krstim bit ćete kršteni, 40ali sjesti meni zdesna ili slijeva nisam ja vlastan dati - to je onih kojima je pripravljeno." 41Kad su to čula ostala desetorica, počeše se gnjeviti na Jakova i Ivana. 42Zato ih Isus dozva i reče im: "Znate da oni koji se smatraju vladarima gospoduju svojim narodima i velikaši njihovi drže ih pod vlašću. 43Nije tako među vama! Naprotiv, tko hoće da među vama bude najveći, neka vam bude poslužitelj! 44I tko hoće da među vama bude prvi, neka bude svima sluga. 45Jer ni Sin Čovječji nije došao da bude služen, nego da služi i život svoj dade kao otkupninu za mnoge." 46Dođu tako u Jerihon. Kad je Isus s učenicima i sa silnim mnoštvom izlazio iz Jerihona, kraj puta je sjedio slijepi prosjak Bartimej, sin Timejev. 47Kad je čuo da je to Isus Nazarećanin, stane vikati: "Sine Davidov, Isuse, smiluj mi se!" 48Mnogi ga ušutkivahu, ali on još jače vikaše: "Sine Davidov, smiluj mi se!" 49Isus se zaustavi i reče: "Pozovite ga!" I pozovu slijepca sokoleći ga: "Ustani! Zove te!" 50On baci sa sebe ogrtač, skoči i dođe Isusu. 51Isus ga upita: "Što hoćeš da ti učinim?" Slijepac mu reče: "Učitelju moj, da progledam." 52Isus će mu: "Idi, vjera te tvoja spasila!" I on odmah progleda i uputi se za njim.

will be added

X\