Ivan 4

1Kad Gospodin dozna da su farizeji dočuli kako on, Isus, okuplja i krsti više učenika nego Ivan - 2iako zapravo nije krstio sam Isus, nego njegovi učenici - 3ode iz Judeje i ponovno se vrati u Galileju. 4Morao je proći kroza Samariju. 5Dođe dakle u samarijski grad koji se zove Sihar, blizu imanja što ga Jakov dade svojemu sinu Josipu. 6Ondje bijaše zdenac Jakovljev. Isus je umoran od puta sjedio na zdencu. Bila je otprilike šesta ura. 7Dođe neka žena Samarijanka zahvatiti vode. Kaže joj Isus: "Daj mi piti!" 8Njegovi učenici bijahu otišli u grad kupiti hrane. 9Kaže mu na to Samarijanka: "Kako ti, Židov, išteš piti od mene, Samarijanke?" Jer Židovi se ne druže sa Samarijancima. 10Isus joj odgovori: "Kad bi znala dar Božji i tko je onaj koji ti veli: 'Daj mi piti', ti bi u njega zaiskala i on bi ti dao vode žive." 11Odvrati mu žena: "Gospodine, ta nemaš ni čime bi zahvatio, a zdenac je dubok. Otkuda ti dakle voda živa? 12Zar si ti možda veći od oca našeg Jakova koji nam dade ovaj zdenac i sam je iz njega pio, a i sinovi njegovi i stada njegova?" 13Odgovori joj Isus: "Tko god pije ove vode, opet će ožednjeti. 14A tko bude pio vode koju ću mu ja dati, ne, neće ožednjeti nikada: voda koju ću mu ja dati postat će u njemu izvorom vode koja struji u život vječni." 15Kaže mu žena: "Gospodine, daj mi te vode da ne žeđam i da ne moram dolaziti ovamo zahvaćati." 16Nato joj on reče: "Idi i zovi svoga muža pa se vrati ovamo." 17Odgovori mu žena: "Nemam muža." Kaže joj Isus: "Dobro si rekla: 'Nemam muža!' 18Pet si doista muževa imala, a ni ovaj koga sada imaš nije ti muž. To si po istini rekla." 19Kaže mu žena: "Gospodine, vidim da si prorok. 20Naši su se očevi klanjali na ovome brdu, a vi kažete da je u Jeruzalemu mjesto gdje se treba klanjati." 21A Isus joj reče: "Vjeruj mi, ženo, dolazi čas kad se nećete klanjati Ocu ni na ovoj gori ni u Jeruzalemu. 22Vi se klanjate onome što ne poznate, a mi se klanjamo onome što poznamo jer spasenje dolazi od Židova. 23Ali dolazi čas - sada je! - kad će se istinski klanjatelji klanjati Ocu u duhu i istini jer takve upravo klanjatelje traži Otac. 24Bog je duh i koji se njemu klanjaju, u duhu i istini treba da se klanjaju." 25Kaže mu žena: "Znam da ima doći Mesija zvani Krist - Pomazanik. Kad on dođe, objavit će nam sve." 26Kaže joj Isus: "Ja sam, ja koji s tobom govorim!" 27Uto dođu njegovi učenici pa se začude što razgovara sa ženom. Nitko ga ipak ne zapita: "Što tražiš?" ili: "Što razgovaraš s njom?" 28Žena ostavi svoj krčag pa ode u grad i reče ljudima: 29"Dođite da vidite čovjeka koji mi je kazao sve što sam počinila. Da to nije Krist?" 30Oni iziđu iz grada te se upute k njemu. 31Učenici ga dotle nudili: "Učitelju, jedi!" 32A on im reče: "Hraniti mi se valja jelom koje vi ne poznajete." 33Učenici se nato zapitkivahu: "Da mu nije tko donio jesti?" 34Kaže im Isus: "Jelo je moje vršiti volju onoga koji me posla i dovršiti djelo njegovo. 35Ne govorite li vi: 'Još četiri mjeseca i evo žetve?' Gle, kažem vam, podignite oči svoje i pogledajte polja: već se bjelasaju za žetvu. 36Žetelac već prima plaću, sabire plod za vječni život da se sijač i žetelac zajedno raduju. 37Tu se obistinjuje izreka: 'Jedan sije, drugi žanje.' 38Ja vas poslah žeti ono oko čega se niste trudili; drugi su se trudili, a vi ste ušli u trud njihov." 39Mnogi Samarijanci iz onoga grada povjerovaše u njega zbog riječi žene koja je svjedočila: "Kazao mi je sve što sam počinila." 40Kad su dakle Samarijanci došli k njemu, moljahu ga da ostane u njih. I ostade ondje dva dana. 41Tada ih je još mnogo više povjerovalo zbog njegove riječi 42pa govorahu ženi: "Sada više ne vjerujemo zbog tvoga kazivanja; ta sami smo čuli i znamo: ovo je uistinu Spasitelj svijeta." 43Nakon dva dana ode odande u Galileju. 44Sam je Isus doduše izjavio da prorok nema časti u svom zavičaju. 45Kad je dakle stigao u Galileju, Galilejci ga lijepo primiše jer bijahu vidjeli što je sve učinio u Jeruzalemu za blagdana. Jer su i oni bili uzišli na blagdan. 46Dođe dakle ponovno u Kanu Galilejsku, gdje bijaše pretvorio vodu u vino. Ondje bijaše neki kraljevski službenik koji je imao bolesna sina u Kafarnaumu. 47Kad je čuo da je Isus došao iz Judeje u Galileju, ode k njemu pa ga moljaše da siđe i ozdravi mu sina jer već samo što nije umro. 48Nato mu Isus reče: "Ako ne vidite znamenja i čudesa, ne vjerujete!" 49Kaže mu kraljevski službenik: "Gospodine, siđi dok mi ne umre dijete." 50Kaže mu Isus: "Idi, sin tvoj živi!" Povjerova čovjek riječi koju mu reče Isus i ode. 51Dok je on još silazio, pohite mu u susret sluge s viješću da mu sin živi. 52Upita ih dakle za uru kad mu je krenulo nabolje. Rekoše mu: "Jučer oko sedme ure pustila ga ognjica." 53Tada razabra otac da je to bilo upravo onog časa kad mu Isus reče: "Sin tvoj živi." I povjerova on i sav dom njegov. 54Bijaše to drugo znamenje što ga učini Isus po povratku iz Judeje u Galileju.

will be added

X\