Job 36

1Elihu nastavi i reče: 2"Strpi se malo, pa ću te poučit', jer još nisam sve rekao za Boga. 3Izdaleka ću svoje iznijet' znanje da Stvoritelja svojega opravdam. 4Zaista, za laž ne znaju mi riječi, uza te je čovjek znanjem savršen. 5Gle, Bog je silan, ali ne prezire, silan je snagom razuma svojega. 6Opakome on živjeti ne daje, nevoljnicima pravicu pribavlja. 7S pravednika on očiju ne skida, na prijestolje ih diže uz kraljeve da bi dovijeka bili uzvišeni. 8Ako su negvam' oni okovani i užetima nevolje sputani, 9djela njihova on im napominje, kazuje im grijeh njine oholosti. 10Tad im otvara uho k opomeni i poziva ih da se zla okane. 11Poslušaju li te mu se pokore, dani im završavaju u sreći, u užicima godine njihove. 12Ne slušaju li, od koplja umiru, zaglave, sami ne znajući kako. 13A srca opaka mržnju njeguju, ne ištu pomoć kad ih on okuje; 14u cvatu svoga dječaštva umiru i venu poput hramskih milosnika. 15Nevoljnog on bijedom njegovom spasava i u nesreći otvara mu oči: 16izbavit će te iz ždrijela tjeskobe k prostranstvima bezgraničnim izvesti, k prepunu stolu mesa pretiloga. 17Ako sudio nisi opakima, ako si pravo krnjio siroti, 18nek' te obilje odsad ne zavede i nek' te dar prebogat ne iskvari. 19Nek' ti je gavan k'o čovjek bez zlata, a čovjek jake ruke poput slaba. 20Ne goni one koji su ti tuđi da rodbinu na njino mjesto staviš. 21Pazi se da u nepravdu ne skreneš, jer zbog nje snađe tebe iskušenje. 22Gle, uzvišen je Bog u svojoj snazi! Zar učitelja ima poput njega? 23Tko je njemu put njegov odredio? Tko će mu reći: 'Radio si krivo'? 24Spomeni se veličati mu djelo što ga pjesmama ljudi opjevaše. 25S udivljenjem svijet čitav ga promatra, divi se čovjek, pa ma izdaleka. 26Veći je Bog no što pojmit' možemo, nedokučiv je broj ljeta njegovih! 27U visini on skuplja kapi vode te dažd u paru i maglu pretvara. 28Pljuskovi tada pljušte iz oblaka, po mnoštvu ljudskom dažde obilato. 29Tko li će shvatit' širenje oblaka, tutnjavu strašnu njegovih šatora? 30Gle, on nad sobom razastire svjetlost i dno morsko on vodama pokriva. 31Pomoću njih on podiže narode, u izobilju hranom ih dariva. 32On munju drži objema rukama i kazuje joj kamo će zgoditi. 33Glasom gromovnim sebe navješćuje, stiže s gnjevom da zgromi opačinu.

will be added

X\