Job 33

1Čuj dakle, Jobe, što ću ti kazati, prikloni uho mojim besjedama. 2Evo, usta sam svoja otvorio, a jezik riječi pod nepcem mi stvara. 3Iskreno će ti zborit' srce moje, usne će čistu izreći istinu. 4TÓa i mene je duh Božji stvorio, dah Svesilnoga oživio mene. 5Ako uzmogneš, ti me opovrgni; spremi se da se suprotstaviš meni! 6Gle, kao i ti, i ja sam pred Bogom, kao i ti, od gline bjeh načinjen; 7zato ja strahom tebe motrit' neću, ruka te moja neće pritisnuti. 8Dakle, na moje uši rekao si - posve sam jasno tvoje čuo riječi: 9'Nedužan sam i bez ikakva grijeha; prav sam i nema krivice na meni. 10Al' On izlike protiv mene traži i za svojeg me drži dušmanina. 11Noge je moje u klade metnuo, nad svakim mojim on pazi korakom.' 12Ovdje, kažem ti, u pravu ti nisi, jer s Bogom čovjek mjerit' se ne može. 13Pa zašto s njime zamećeš prepirku što ti na svaku riječ ne odgovara? 14Bog zbori nama jednom i dva puta, al' čovjek na to pažnju ne obraća. 15U snovima, u viđenjima noćnim, kada san dubok ovlada ljudima i na ležaju dok tvrdo snivaju, 16tad on govori na uho čovjeku i utvarama plaši ga jezivim 17da ga od djela njegovih odvrati, da u čovjeku obori oholost, 18da dušu njegovu spasi od jame i život mu od puta u Podzemlje. 19Bolešću on ga kara na ležaju kad mu se kosti tresu bez prestanka, 20kad se kruh gadi njegovu životu i ponajbolje jelo duši njegovoj; 21kada mu tijelo gine naočigled i vide mu se kosti ogoljele, 22kad mu se duša približava jami a život njegov boravištu mrtvih. 23Ako se uza nj nađe tad anđeo, posrednik jedan između tisuću, da čovjeka na dužnost opomene, 24pa se sažali nad njim i pomoli: 'Izbavi ga da u jamu ne ide; za život njegov nađoh otkupninu! 25Neka mu tijelo procvate mladošću, nek' se vrati u dane mladenačke!' 26Vapije k Bogu i Bog ga usliša: radosno On ga pogleda u lice; vrati čovjeku pravednost njegovu. 27Tada čovjek pred ljudima zapjeva: 'Griješio sam i pravo izvrtao, ali mi Bog zlom nije uzvratio. 28On mi je dušu spasio od jame i život mi se veseli svjetlosti.' 29Gle, sve to Bog je spreman učiniti do dva i do tri puta za čovjeka: 30da dušu njegovu spasi od jame i da mu život svjetlošću obasja. 31Pazi dÓe, Jobe, dobro me poslušaj; šuti, jer nisam sve još izrekao. 32Ako riječi još imaš, odvrati mi, zbori - rado bih opravdao tebe. 33Ako li nemaš, poslušaj me samo: pazi, rad bih te poučit' mudrosti."

will be added

X\