Job 21

1Job progovori i reče: 2"Slušajte, slušajte dobro što ću reći, utjehu mi takvu barem udijelite. 3Otrpite da riječ jednu ja izrečem, kad završim, tad se rugajte slobodno. 4Zar protiv čovjeka dižem ja optužbu? Kako da strpljenje onda ne izgubim? 5Pogledajte na me: užas će vas spopast', rukom ćete svoja zakloniti usta; 6pomislim li na to, prestravim se i sam i čitavim svojim tad protrnem tijelom. 7Zašto na životu ostaju zlikovci i, što su stariji, moćniji bivaju? 8Potomstvo njihovo s njima napreduje a izdanci im se množe pred očima. 9Strah nikakav kuće njihove ne mori i šiba ih Božja ostavlja na miru. 10Njihovi bikovi plode pouzdano, krave im se tele i ne jalove se. 11K'o jagnjad djeca im slobodno skakuću, veselo igraju njihovi sinovi. 12Oni pjevaju uz harfe i bubnjeve i vesele se uz zvukove svirale. 13Dane svoje završavaju u sreći, u Podzemlje oni silaze spokojno. 14A govorili su Bogu: 'Ostavi nas, ne želimo znati za tvoje putove! 15TÓa tko je Svesilni da njemu služimo i kakva nam korist da ga zazivamo?' 16Zar svoju sreću u ruci ne imahu, makar do Njega ne drže ništa oni? 17Zar se luč opakog kada ugasila? Zar se na njega oborila nesreća? Zar mu u gnjevu svom On skroji sudbinu? 18Zar je kao slama na vjetru postao, kao pljeva koju vihor svud raznosi? 19Hoće l' ga kaznit' Bog u njegovoj djeci? Ne, njega nek' kazni da sam to osjeti! 20Vlastitim očima nek' rasap svoj vidi, neka se napije srdžbe Svesilnoga! 21TÓa što poslije smrti on za dom svoj mari kad će se presjeć' niz njegovih mjeseci? 22Ali tko će Boga učiti mudrosti, njega koji sudi najvišim bićima? 23Jedan umire u punom blagostanju, bez briga ikakvih, u potpunom miru, 24bokova od pretiline otežalih i kostiju sočne moždine prepunih. 25A drugi umire s gorčinom u duši, nikad nikakve ne okusivši sreće. 26Obojica leže zajedno u prahu, crvi ih jednako prekrivaju oba. 27O, znam dobro kakve vaše su namjere, kakve zlosti protiv mene vi snujete. 28Jer pitate: 'Gdje je kuća plemićeva, šator u kojem stanovahu opaki?' 29Niste li na cesti putnike pitali, zar njihovo svjedočanstvo ne primate: 30'Opaki je u dan nesreće pošteđen i u dan Božje jarosti veseo je.' 31Al' na postupcima tko će mu predbacit' i tko će mu vratit' što je počinio? 32A kad ga na kraju na groblje odnesu, na grobni mu humak postavljaju stražu. 33Lake su mu grude zemlje u dolini dok za njime ide čitavo pučanstvo. 34O, kako su vaše utjehe isprazne! Kakva su prijevara vaši odgovori!"

will be added

X\