Job 20

1Sofar iz Naamata progovori tad i reče: 2"Misli me tjeraju da ti odgovorim, i zato u meni vri to uzbuđenje 3dok slušam ukore koji me sramote, al' odgovor mudar um će moj već naći. 4Zar tebi nije od davnine poznato, otkad je čovjek na zemlju stavljen bio, 5da je kratka vijeka radost opakoga, da kao tren prođe sreća bezbožnička. 6Pa ako stasom i do neba naraste, ako mu se glava dotakne oblaka, 7poput utvare on zauvijek nestaje; koji ga vidješe kažu: 'Gdje je sad on?' 8Kao san bez traga on se rasplinjuje, nestaje ga kao priviđenja noćnog. 9Nijedno ga oko više gledat neće, niti će ga mjesto njegovo vidjeti 10Njegovu će djecu gonit' siromasi: rukama će svojim vraćati oteto. 11Kosti su njegove bujale mladošću; gle, zajedno s njome pokošen je sada. 12Zlo bijaše slatko njegovim ustima te ga je pod svojim jezikom skrivao; 13sladio se pazeć' da ga ne proguta i pod nepcem svojim zadržavao ga. 14Ali hrana ta mu trune u utrobi, otrovom zmijskim u crijevima postaje. 15Blago progutano mora izbljuvati. Bog će ga istjerat' njemu iz utrobe. 16Iz zmijine glave otrov je sisao: sada umire od jezika gujina. 17Potoke ulja on gledat' više neće, ni vidjet' gdje rijekom med i mlijeko teku. 18Vratit će dobitak ne okusivši ga, neće uživat' u plodu trgovine. 19Jer je sirotinju gnjeo i tlačio, otimao kuće koje ne sazida, 20jer ne bješe kraja požudi njegovoj, njegova ga blaga neće izbaviti. 21Jer mu proždrljivost ništa ne poštedi, ni sreća njegova dugo trajat neće. 22Sred izobilja u škripcu će se naći, svom će snagom na nj se oboriti bijeda. 23I dok hranom bude trbuh svoj punio, Bog će na nj pustiti jarost svoga gnjeva, sasut' dažd strelica na meso njegovo. 24Ako i izmakne gvozdenom oružju, luk će mjedeni njega prostrijeliti. 25Strijelu bi izvuk'o, al' mu probi leđa, a šiljak blistavi viri mu iz žuči. Kamo god krenuo, strepnje ga vrebaju, 26na njega tmine sve tajom očekuju. Vatra ga ništi, ni od kog zapaljena, i proždire sve pod njegovim šatorom. 27Gle, nebo krivicu njegovu otkriva i čitava zemlja na njega se diže. 28Njegovu će kuću raznijeti poplava, otplaviti je u dan Božje jarosti. 29Takvu sudbinu Bog priprema zlikovcu i takvu baštinu on mu dosuđuje."

will be added

X\