Hebrejima 7

1Doista, taj Melkisedek, kralj šalemski, svećenik Boga Svevišnjega što je izašao u susret Abrahamu koji se vraćao s poraza kraljeva i blagoslovio ga, 2i komu Abraham odijeli desetinu od svega; on koji u prijevodu znači najprije "kralj pravednosti", a zatim i kralj šalemski, to jest "kralj mira"; 3on, bez oca, bez majke, bez rodoslovlja; on, kojemu dani nemaju početka ni život kraja - sličan Sinu Božjemu, ostaje svećenik zasvagda. 4Pa promotrite koliki li je taj komu Abraham, rodozačetnik, dade desetinu od najboljega. 5Istina, i oni sinovi Levijevi, koji primaju svećeništvo imaju zakonsku zapovijed da ubiru desetinu od naroda, to jest od svoje braće premda su i ona izašla iz boka Abrahamova. 6Ali on, koji nije iz njihova rodoslovlja, ubra desetinu od Abrahama i blagoslovi njega, nosioca obećanja! 7A posve je neprijeporno: veći blagoslivlja manjega. 8K tome, ovdje desetinu primaju smrtni ljudi, a ondje onaj, za kojega se svjedoči da živi. 9I u Abrahamu se, tako reći, ubire desetina i od Levija koji inače desetinu prima 10jer još bijaše u boku očevu kad mu u susret iziđe Melkisedek. 11Da se dakle savršenstvo postiglo po levitskom svećeništvu - jer na temelju njega narod je dobio Zakon - koja bi onda bila potreba da se po redu Melkisedekovu postavi drugi svećenik i da se ne imenuje po redu Aronovu? 12Doista kad se mijenja svećeništvo, nužno se mijenja i Zakon. 13Jer onaj o kojemu se to veli pripadao je drugom plemenu, od kojega se nitko nije posvetio žrtveniku. 14Poznato je da je Gospodin naš potekao od Jude, plemena za koje Mojsije ništa ne reče s obzirom na svećenike. 15To je još očitije ako se drugi svećenik postavlja po sličnosti s Melkisedekom: 16postao je svećenikom ne po Zakonu tjelesne uredbe, nego snagom neuništiva života. 17Ta svjedoči se: Zauvijek ti si svećenik po redu Melkisedekovu. 18Dokida se dakle prijašnja uredba zbog njezine nemoći i beskorisnosti - 19jer Zakon nije ništa priveo k savršenstvu - a uvodi se bolja nada, po kojoj se približujemo Bogu. 20I to se nije zbilo bez zakletve. Jer oni su bez zakletve postali svećenicima, 21a on sa zakletvom Onoga koji mu reče: Zakleo se Gospodin i neće se pokajati: "Zauvijek ti si svećenik". 22Utoliko je Isus i postao jamac boljega Saveza. 23K tomu, mnogo je bilo svećenika jer ih je smrt priječila trajno ostati. 24A on, jer ostaje dovijeka, ima neprolazno svećeništvo. 25Zato i može do kraja spasavati one koji po njemu pristupaju k Bogu - uvijek živ da se za njih zauzima. 26Takav nam Veliki svećenik i bijaše potreban - svet, nedužan, neokaljan, odijeljen od grešnika i uzvišeniji od nebesa - 27koji ne treba da kao oni veliki svećenici danomice prinosi žrtve najprije za svoje grijehe, a onda za grijehe naroda. To on učini jednom prinijevši samoga sebe. 28Zakon doista postavi za velike svećenike ljude podložne slabosti, a riječ zakletve - nakon Zakona - Sina zauvijek usavršena.

will be added

X\