Hebrejima 10

1Budući da Zakon ima tek sjenu budućih dobara, a ne sam lik zbiljnosti, on uistinu žrtvama koje se - iz godine u godinu iste - neprestano prinose ne može nikada usavršiti one što pristupaju. 2Ta ne bi li se prestale prinositi kad bogoslužnici, jednom očišćeni, ne bi više imali nikakve svijesti grijeha? 3Ali po njima se iz godine u godinu podsjeća na grijehe. 4Jer krv bikova i jaraca nikako ne može odnijeti grijeha. 5Zato On ulazeći u svijet veli: Žrtva i prinos ne mile ti se, nego si mi tijelo pripravio; 6paljenice i okajnice ne sviđaju ti se. 7Tada rekoh: "Evo dolazim!" U svitku knjige piše za mene: "Vršiti, Bože, volju tvoju!" 8Pošto gore reče: Žrtve i prinosi, paljenice i okajnice - koje se po Zakonu prinose - ne mile ti se i ne sviđaju, 9veli zatim: Evo dolazim vršiti volju tvoju! Dokida prvo da uspostavi drugo. 10U toj smo volji posvećeni prinosom tijela Isusa Krista jednom zauvijek. 11I svaki je svećenik dan za danom u bogoslužju te učestalo prinosi iste žrtve, koje nikako ne mogu odnijeti grijeha. 12A ovaj, pošto je prinio jednu jedincatu žrtvu za grijehe, zauvijek sjede zdesna Bogu 13čekajući otad dok se neprijatelji ne podlože za podnožje nogama njegovim. 14Jednim uistinu prinosom zasvagda usavrši posvećene. 15A to nam svjedoči i Duh Sveti. Pošto je doista rekao: 16"Ovo je Savez kojim ću se svezati s njima nakon ovih dana", Gospodin govori: "Zakone ću svoje staviti u njihova srca i upisati ih u dušu njihovu. 17I grijeha se njihovih i bezakonja njihovih neću više spominjati." 18A gdje su grijesi oprošteni, nema više prinosa za njih. 19Imamo dakle, braćo, slobodan ulaz u Svetinju po krvi Isusovoj - 20put nov i živ što nam ga On otvori kroz zavjesu, to jest svoje tijelo; 21imamo i Velikog svećenika nad kućom Božjom. 22Pristupajmo stoga s istinitim srcem u punini vjere, srdaca škropljenjem očišćenih od zle savjesti i tijela oprana čistom vodom. 23Čuvajmo nepokolebljivu vjeru nade jer je vjeran Onaj koji dade obećanje. 24I pazimo jedni na druge da se potičemo na ljubav i dobra djela 25te ne propuštamo svojih sastanaka, kako je u nekih običaj, nego se hrabrimo, to više što više vidite da se bliži Dan. 26Jer ako svojevoljno griješimo pošto primismo spoznanje istine, nema više žrtve za grijehe, 27nego strašno isčekivanje suda i bijesa ognja što će proždrijeti protivnike. 28Je li tko prekršio Zakon Mojsijev, bez milosrđa biva pogubljen na osnovi dvojice ili trojice svjedoka. 29Zamislite koliko li će goru kaznu zavrijediti tko Sina Božjega pogazi, i nečistom smatra krv Saveza kojom je posvećen, i Duha milosti pogrdi? 30Ta poznajemo Onoga koji je rekao: Moja je odmazda, ja ću je vratiti; i još: Sudit će Gospodin svome puku. 31Strašno je upasti u ruke Boga živoga. 32A spomenite se onih prvih dana kada ste, tek prosvijetljeni, izdržali veliku patničku borbu: 33ovamo javno izvrgnuti porugama i nevoljama, onamo postavši zajedničari onih s kojima se tako postupalo. 34I doista, sa sužnjevima ste suosjećali i s radošću prihvatili otimanje dobara znajući da imate bolji, trajan posjed. 35Ne gubite dakle pouzdanja! Pripada mu velika plaća! 36Postojanosti vam uistinu treba da biste vršeći volju Božju zadobili obećano. 37Jer još malo, sasvim malo, i Onaj koji dolazi doći će i neće zakasniti 38A pravednik će moj od vjere živjeti, ako li pak otpadne, ne mili se on duši mojoj. 39A mi nismo od onih koji otpadaju, sebi na propast, nego od onih koji vjeruju na spas duše.

will be added

X\