Postanak 21

1Jahve se sjeti Sare kako je rekao i učini joj kako je obećao: 2Sara zače i rodi Abrahamu sina u njegovoj starosti - u vrijeme koje je Bog označio. 3Abraham nadjene ime Izak svome sinu što mu ga Sara rodi. 4I poslije osam dana obreza Abraham svoga sina Izaka, kako mu je Bog naredio. 5Abrahamu bijaše stotinu godina kad mu se rodio sin Izak. 6Sara reče: "Dade mi Bog da se nasmijem, i tko god to čuje nasmijat će mi se." 7Još doda: "Tko bi ikad rekao Abrahamu: djecu će ti Sara dojiti! Ipak sina mu rodih u starosti". 8Dijete je raslo i bilo od sise odbijeno. A u dan u koji Izak bijaše od sise odbijen Abraham priredi veliku gozbu. 9Jednom opazi Sara gdje se sin koga je Egipćanka Hagara Abrahamu rodila igra s njezinim sinom Izakom, 10pa reče Abrahamu: "Otjeraj tu sluškinju i njezina sina, jer sin sluškinje ne smije biti baštinik s mojim sinom - s Izakom!" 11To je Abrahamu bilo nemilo, jer je i Jišmael bio njegov sin. 12Ali Bog reče Abrahamu: "Nemoj se uznemirivati zbog dječaka i zbog svoje sluškinje; sve što ti kaže Sara poslušaj, jer će Izakovo potomstvo tebi ovjekovječiti ime. 13I od sina tvoje sluškinje podići ću velik narod, jer je tvoj potomak." 14Rano ujutro Abraham uze kruha i mješinicu vode pa dade Hagari; stavi to na njezina ramena, zajedno s dječakom, te je otpusti. Vrludala je amo-tamo po pustinji Beer Šebe. 15Potrošivši vodu iz mješinice, ostavi dijete pod jednim grmom, 16a sama ode i sjede nasuprot, daleko koliko luk može dobaciti. Govorila je u sebi: "Neću da vidim kako dijete umire." Sjedeći tako, udari u jecanje. 17Bog ču plač dječaka te anđeo Božji zovne s neba Hagaru i reče joj: "Što ti je, Hagaro? Ne boj se! Jer je Bog čuo plač dječaka u njegovoj nevolji. 18Na noge! Digni dječaka i utješi ga, jer od njega ću podići velik narod." 19Tada joj Bog otvori oči pa ona opazi studenac. Ode i napuni vodom mješinicu pa napoji dječaka. 20Bog je bio s dječakom te je rastao i odrastao. Živio je u pustinji te postao vješt u strijeljanju iz luka. 21Dom mu bijaše u pustinji Paranu; a njegova mu majka dobavi ženu iz zemlje egipatske. 22U to vrijeme Abimelek - koga je pratio Fikol, zapovjednik njegove vojske - reče Abrahamu: "Bog je s tobom u svemu što radiš. 23Stoga mi se ovdje i sada zakuni Bogom da nećeš varati ni mene ni moju rodbinu i prijatelje nego da ćeš se prema meni i prema zemlji u kojoj sad boraviš ponašati pošteno, kao što sam se ja prema tebi ponio." 24"Kunem se", odgovori Abraham. 25Onda Abraham prekori Abimeleka zbog zdenca vode što su ga Abimelekove sluge bile prisvojile. 26A Abimelek reče: "Ne znam tko je to učinio; ni ti me nisi o tome obavijestio, niti sam ja o tome čuo, osim danas." 27Abraham uzme ovaca i goveda pa ih dade Abimeleku te njih dvojica sklope savez. 28Potom Abraham razluči napose sedam janjaca od stada. 29Nato Abimelek zapita Abrahama: "Što znači ovih sedam janjaca koje si na stranu stavio?" 30A on odgovori: "Primi ovih sedam janjaca iz moje ruke da mi bude dokazom da sam ja iskopao ovaj zdenac." 31Zato se ono mjesto nazvalo Beer Šeba; jer se njih dvojica ondje zakleše. 32Pošto su sklopili savez kod Beer Šebe, Abimelek i zapovjednik njegove vojske Fikol odu i vrate se u zemlju Filistejaca. 33Abraham zasadi kod Beer Šebe tamarisku i ondje zazove ime Jahve - Boga Vječnoga. 34Dugo je vremena Abraham proveo u zemlji filistejskoj kao pridošlica.

will be added

X\