Propovjednik 6

1I vidjeh: ima još jedno zlo pod suncem i teško tišti ljude. 2Nekomu Bog udijeli bogatstvo i blago i počasti te ima sve što mu duša poželi, ali mu ne udijeli da to i uživa, nego uživa tuđinac. To je ispraznost i grdna nevolja. 3I velim: bolje je nedonošče od onoga koji bi rodio stotinu djece i živio mnogo godina, a sam se ne bi naužio dobra niti bi imao pogreba; 4jer je nedonošče uzalud došlo i u tamu otišlo i ime mu je tamom pokriveno; 5sunca čak ne vidje niti spozna - a spokojnije je od onoga. 6Pa kad bi takav živio i dvije tisuće godina, a svojeg dobra ne bi uživao, zar ne odlaze obojica jednako na isto mjesto? 7Čovjek se trudi samo da bi jeo, a želudac njegov nikad da se nasiti. 8Jer po čemu je mudrac bolji od luđaka i što reći o siromahu koji se umije držati pred ljudima? 9Bolje je očima vidjeti nego duhom lutati. I to je ispraznost i pusta tlapnja. 10Što je već bilo, ime ima; i zna se što je čovjek; i on se ne može parbiti s jačim od sebe. 11Što više riječi, to veća ispraznost svega, i koja je od toga korist čovjeku? 12Tko zna što je dobro čovjeku u životu njegovu, za ono malo dana koje tako isprazno živi, koji mu prolaze kao sjena? Tko će kazati čovjeku što će biti poslije njega pod suncem?


Copyright
Learn More

will be added

X\