2. Korinćanima 3

1Počinjemo li opet sami sebe preporučivati? Ili trebamo li, kao neki, preporučna pisma na vas ili od vas? 2Vi ste pismo naše, upisano u srcima vašim; znaju ga i čitaju svi ljudi. 3Vi ste, očito, pismo Kristovo kojemu mi poslužismo, napisano ne crnilom, nego Duhom Boga živoga; ne na pločama kamenim, nego na pločama od mesa, u srcima. 4Takvo pouzdanje imamo po Kristu u Boga. 5Ne kao da smo sami sobom, kao od sebe, sposobni što pomisliti, nego naša je sposobnost od Boga. 6On nas osposobi za poslužitelje novoga Saveza, ne slova, nego Duha; jer slovo ubija, a Duh oživljuje. 7Pa ako je smrtonosna služba, slovima uklesana u kamenju, bila tako slavna da sinovi Izraelovi nisu mogli pogledati u lice Mojsijevo zbog prolazne slave lica njegova, 8koliko li će slavnija biti služba Duha. 9Jer ako je služba osude bila slavna, mnogo je slavnija služba pravednosti. 10I zbilja, nije ni bilo proslavljeno ono što je u toj mjeri proslavljeno, ako se usporedi s uzvišenijom slavom. 11Jer ako je ono prolazno bilo slavno, mnogo je slavnije ovo što ostaje. 12Imajući dakle takvo pouzdanje, nastupamo sa svom otvorenošću, 13a ne kao Mojsije koji je stavljao prijevjes na lice da sinovi Izraelovi ne vide svršetak prolaznoga. 14Ali otvrdnu im pamet. Doista, do dana današnjega zastire taj prijevjes čitanje Staroga zavjeta: nije im otkriveno da je u Kristu prestao. 15Naprotiv, kad god se čita Mojsije, do danas prijevjes zastire srce njihovo. 16Ali kad se Izrael obrati Gospodinu, skinut će se prijevjes. 17Gospodin je Duh, a gdje je Duh Gospodnji, ondje je sloboda. 18A svi mi, koji otkrivenim licem odrazujemo slavu Gospodnju, po Duhu se Gospodnjem preobražavamo u istu sliku - iz slave u slavu.

will be added

X\