1. Korinćanima 2

1I ja kada dođoh k vama, braćo, ne dođoh s uzvišenom besjedom ili mudrošću navješćivati vam svjedočanstvo Božje 2jer ne htjedoh među vama znati što drugo osim Isusa Krista, i to raspetoga. 3I ja priđoh k vama slab, u strahu i u veliku drhtanju. 4I besjeda moja i propovijedanje moje ne bijaše u uvjerljivim riječima mudrosti, nego u pokazivanju Duha i snage 5da se vjera vaša ne temelji na mudrosti ljudskoj nego na snazi Božjoj. 6Mudrost doduše navješćujemo među zrelima, ali ne mudrost ovoga svijeta, ni knezova ovoga svijeta koji propadaju, 7nego navješćujemo Mudrost Božju, u Otajstvu, sakrivenu; onu koju predodredi Bog prije vjekova za slavu našu, 8a koje nijedan od knezova ovoga svijeta nije upoznao. Jer da su je upoznali, ne bi Gospodina slave razapeli. 9Nego, kako je pisano: Što oko ne vidje, i uho ne ču, i u srce čovječje ne uđe, to pripravi Bog onima koji ga ljube. 10A nama to Bog objavi po Duhu jer Duh sve proniče, i dubine Božje. 11Jer tko od ljudi zna što je u čovjeku osim duha čovječjega u njemu? Tako i što je u Bogu, nitko ne zna osim Duha Božjega. 12A mi, mi ne primismo duha svijeta, nego Duha koji je od Boga da znamo čime nas je obdario Bog. 13To i navješćujemo, ne naučenim riječima čovječje mudrosti, nego naukom Duha izlažući duhovno duhovnima. 14Naravan čovjek ne prima što je od Duha Božjega; njemu je to ludost i ne može spoznati jer po Duhu valja prosuđivati. 15Duhovan pak prosuđuje sve, a njega nitko ne prosuđuje. 16Jer tko spozna misao Gospodnju, tko da ga pouči? A mi imamo misao Kristovu.

will be added

X\