1. Korinćanima 14

1Težite za ljubavlju, čeznite za darima Duha, a najvećma da prorokujete. 2Jer tko govori drugim jezikom, ne govori ljudima nego Bogu: nitko ga ne razumije jer Duhom govori stvari tajanstvene. 3Tko pak prorokuje, ljudima govori: izgrađuje, hrabri, tješi. 4Tko govori drugim jezikom, sam sebe izgrađuje, a tko prorokuje, Crkvu izgrađuje. 5A htio bih da vi svi govorite drugim jezicima, ali većma da prorokujete. Jer veći je tko prorokuje, negoli tko govori drugim jezicima, osim ako protumači Crkvi radi izgrađivanja. 6A sada, braćo, kad bih došao k vama govoreći drugim jezicima, što bi vam koristilo kad vam ne bih priopćio bilo otkrivenje, bilo spoznanje, bilo proroštvo, bilo nauk? 7Ako neživa glazbala, svirala ili citra, ne daju razgovijetna glasa, kako će se razabrati što se to izvodi na svirali ili citri? 8Ili ako trublja daje nejasan glas, tko će se spremiti na boj? 9Tako i vi, ako jezikom ne budete jasno zborili, kako će se razabrati što se govori? Govorit ćete u vjetar. 10Toliko, recimo, ima na svijetu vrsta glasova i - nijedan bez značenja. 11Ako dakle ne znam značenja glasa, bit ću sugovorniku tuđinac, a sugovornik tuđinac meni. 12Tako i vi, budući da čeznete za darima Duha, nastojte njima obilovati radi izgrađivanja Crkve. 13Stoga tko govori drugim jezikom, neka se moli da može protumačiti. 14Jer ako se drugim jezikom molim, moj se duh moli, ali um je moj neplodan. 15Što dakle? Molit ću se duhom, molit ću se i umom; pjevat ću hvalospjeve duhom, ali pjevat ću ih i umom. 16Jer ako Boga blagoslivljaš duhom, kako će neupućen reći "Amen" na tvoju zahvalnicu? Ne zna što govoriš. 17Ti doduše lijepo zahvaljuješ, ali se drugi ne izgrađuje. 18Hvala Bogu, ja govorim drugim jezicima većma nego svi vi. 19Ali draže mi je u Crkvi reći pet riječi po svojoj pameti, da i druge poučim, negoli deset tisuća riječi drugim jezikom. 20Braćo, ne budite djeca pameću, nego nejačad pakošću, a zreli pameću! 21U Zakonu je pisano: Drugim jezicima i drugim usnama govorit ću ovomu narodu pa me ni tako neće poslušati, govori Gospodin. 22Tako drugi jezici nisu znak vjernicima, nego nevjernicima; a prorokovanje vjernicima, ne nevjernicima. 23Ako se dakle skupi sva Crkva zajedno i svi govore drugim jezicima, a uđu neupućeni ili nevjernici, neće li reći da mahnitate? 24Ako pak svi prorokuju, a uđe koji nevjernik ili neupućen, sve ga prekorava, sve ga osuđuje. 25Tajne se njegova srca očituju te će pasti ničice i pokloniti se Bogu priznajući: Zaista, Bog je u vama. 26Što dakle braćo? Kad se skupite te poneki ima hvalospjev, poneki ima nauk, ima otkrivenje, ima jezik, ima tumačenje - sve neka bude radi izgrađivanja. 27Ako tko govori drugim jezikom - dvojica, najviše trojica, i to jedan za drugim - jedan neka tumači; 28ako pak ne bi bilo tumača, neka šuti u Crkvi, neka govori sam sebi i Bogu. 29Od proroka pak neka govore dvojica ili trojica, drugi neka rasuđuju. 30Ali ako drugomu uza nj bude što objavljeno, prvi neka šuti. 31A možete jedan po jedan svi prorokovati da svi budu poučeni i svi ohrabreni. 32Proročki su duhovi prorocima podložni 33jer Bog nije Bog nesklada, nego Bog mira. Kao u svim Crkvama svetih, žene na Sastancima neka šute. 34Nije im dopušteno govoriti, nego neka budu podložne, kako i Zakon govori. 35Žele li što saznati, neka kod kuće pitaju svoje muževe jer ružno je da žena govori na Sastanku. 36Ili zar je riječ Božja od vas proizašla, zar je samo k vama došla? 37Smatra li tko da je prorok ili duhom obdaren, neka zna: što vam pišem, Gospodnja je zapovijed. 38Tko to ne prizna, ne priznaje se. 39Zato, braćo moja, težite prorokovati i ne priječite da se govori drugim jezicima! 40A sve neka bude dostojno i uredno.

will be added

X\